Another year, another Jazbina ... mic po mic došli smo do devetog izdanja našeg najdugovječnijeg turnira ... i prvi put u njegovoj povijesti do obranjenog naslova tako da prije svega čestitke Fiketu i Petriniću na još jednom fenomenalno odigranom turniru kojim su se potvrdili kao trenutno najbolji i najstabilniji par u GDSI-u.

Turnir je počeo u 9h ujutro i već onda je bilo vruće, Jazbina je ponovno otvorila pravu ljetnu turnirsku sezonu. Nažalost počelo je otkazivanjem jednog od parova što je gledajući s vedrije strane organizatorima malo olabavilo iznimno napeti raspored. Igralo se u „hibridnom“ načinu rada – u grupama jedan set do 6, a u eliminacijskoj fazi „Next-gen“ sa „No-Ad“ setovima do 4. Jazbina sa samo tri terena uvijek predstavlja izazov u slaganju rasporeda koji bi omogućio nastup što većem brojem parova ...

Grupe su ovaj put ponudile jako malo iznenađenja, od osam nositelja samo Kenan/Ozzy nisu prošli grupu, a izbacio ih je u direktnom sudaru vjerojatno najbolji nepostavljeni par turnira tzv. „dangerous floateri“ Horvatić/Glad. Ostali nositelji su s više ili manje muka prošli u eliminacijsku fazu, a od parova koji su svoj put završili u skupinama ovaj put ćemo posebno spomenuti Filipčića/Rosandića koji su odigrali tri gusta meča od kojih su u svakom imali šanse za pobjedu da bi na kraju ostali bez bodova, zatim Čopa/Matešića koji su na svom drugom zajedničkom turniru uspjeli zabilježiti i drugu pobjedu i na kraju Grubelića/Rukljaču koji usprkos atomskom Nevenovom forhendu nisu uspjeli zagorčati život favoritima.

U rubrici „Gazdini (ne)uspjesi na Jazbini“ treba istaknuti Dankovu 2. (slovima „drugu“) pobjedu u povijesti turnira, ovaj put u paru s Mirom Mlinarićem kojem predviđamo svjetlu budućnost u parovima kad shvati da mu se više neda igrati singl.

U četvrtfinalima su se od turnira oprostili Čolak/Samodol najviši par turnira (povijesni prvi put da nam Kenan nije u najvišem paru) koji usprkos ubojitim servisima nije uspio previše naštetiti prvim favoritima, Horvatić/Glad koji su zamalo priredili drugo iznenađenje u danu natjeravši 4. nositelje do gustog i dugog odlučujućeg tie breaka, Špehi/Habuš koji su zapeli na trećim nositeljima te Lautar/Galić koje su u sumnjivim okolnostima izbacili organizatori turnira koji su „slučajno“ igrali zajedno. Repovi od ovog zadnjeg četvrfinalnog para se još uvijek vuku ...

I dok su prvi nositelji suvereno prošli u finale iskoristivši konačan Kovin slom nakon neprospavane noći u meču kojeg Vule nije mogao sam iznjieti na svojim nejakim ramenima, u drugom polufinalu imali smo totalnu dramu. Nakon što su drugi nositelji upropastili meč loptu u drugom setu (bolje rečeno izvukao ju je Brkljo backendom kroz oči), u odlučujućem tie-breaku su morali odlučnim dijagonalnim pimplanjem spasiti čak četiri meč lopte prije nego su realizirali svoju drugu (također hrabrim višestrukim vraćanjem mekane loptice na sredinu terena). Za utjehu, Vlado i Brkljo su meč za treće mjesto odigrali svemirski i odnjeli glatku pobjedu. Njihovi protivnici ko da se nisu ni pojavili na tom meču ...

Finale je malom broju upornih gledatelja koji su ostali do kraja ponudilo soldinu zabavu. Bilo je manje odlučnog dijagonalnog pimplanja nego u polufinalu, poeni su bili kratki i efikasni sa dosta voleja, dobrog serviranja i lijepih lobova. Prvi set je jednosmjerno otišao prvim nositeljima, drugi drugim, sve sa po jednim breakom. Tiebreak trećeg je bio izjednačen do 5:5 kada je Kike izvadivši odličnim refleksom smash protivnika iz nogu donio prvim nositeljima prvu meč loptu. Sa odličnim servisom ispraćenim s dva voleja servirao je Fiketu smash za pobjedu koji se nije mogao ispustiti. Utučeni finalisti/organizatori razmišljali su kratko o razbijanju pehara, poništavanju turnira, ali su na kraju (nipošto samo zato što je bilo svjedoka) ipak čestitali pobjednicima i odlučili tugu zbog još jednog izgubljenog finala utopiti u alkoholu.

Raspored Europskog prvenstva nam nije išao na ruku kao 2018. kad smo razbijanje Nigerije gledali nakon turnira, tako da smo navečer zanemarili nogomet i uz (prekomjereno) uživanje u točenom Stieglu ostali brbljati na Jazbini do kasno u noć. Hvala svima koji su došli na turnir, a posebno svima koji su ostali i na trećem poluvremenu na kojem ni cuge ni hrane nije falilo.

Vidimo se dogodine na jubilarnoj desetoj Jazbini!

Mali dodatak: na cijelom turniru, svako malo smo se prisjetili našeg Frana, standardnog sudionika svih dosadašnjih izdanja turnira, bivšeg pobjednika i čestog člana naših raznih druženja na Jazbini. Tužna uspomena nam je svima još jako friška, razmišljali smo u jednom trenutku i da turnir kompletno otkažemo, ali smo zajedno zaključili da bi Fran rađe da se družimo i da se sjetimo svih zajedničkih dogodovština s njim. Fran, svima nam fališ.

Rezultati:

Četvrtfinala:

Fiket/Petrinić - Čolak/Samodol: 4:1, 4:2

Vuletić/Kovačić - Horvatić/Glad: 3:4, 4:0, 9:7

Brkljačić/Vučković - Špehar/Habuš: 4:3, 4:1

Kipčić/Jakšić - Lautar/Galić: 4:2, 4:2

Polufinala:

Fiket/Petrinić - Vuletić/Kovačić: 4:1, 4:2

Kipčić/Jakšić - Brkljačić/Vučković: 4:1, 3:4, 11:9

Finale:

Fiket/Petrinić - Kipčić/Jakšić: 4:1, 1:4, 7:5