Pobjednik 1. GDSI Pro turnira je....
(trenutak neizvjesnosti....)
Andrej Bajić!
Da, da, znam da će mnogi reći da to "nije neko iznenađenje", ali samo oni koji su bili na vrhu i tamo uspjeli ostati duže vrijeme (molim bez usporedbi sa ATP-om),
znaju koliki trud i napor je potreban za takvo nešto i koliko je svaki meč borba sa sobom, fizički i mentalno, tek onda sa protivnikom, motivacijom i svim ostalim faktorima.
Zato Andrej, još jednom, čestitamo!
Samo finale priča je za sebe. Iako vidno iscrpljeni, obojici 5. meč dana, pristaju igrati dva seta do 6 (no Ad) kako bi zadovolji publiku koja je tog dana bila nezasitna kvalitetnog tenisa.
Drugi finalist, Martin Roll, iako je stranac, iz kola u kolo oduševljavao je ljubitelje tenisa svojim ubojitim forehandom i kretanjem dostojnog 1. GDSI lige.
Ždrijeb ga nije mazio, pa je već u prvom kolu imao izazov u liku Marka Habuša, u drugome "lagan" posao preko Marija Sermeka, u 1/4 finalu pobjeda protiv višestrukog osvajača GDSI Veternice, Večerića,
te u polufinalu pobjeda protiv Mikovića, 2:4, 4:1, 7:4, u meču, koji je po mnogima "meč turnira".
I nakon svega toga, čekao ga je "final boss". Iako je u trenutcima bio bolji suparnik i drugi set uzeo sa 6:2, "lutriju" trećeg seta tie breaka pripala je Andreju.
Ovo "lutrija" je namjerno pod navodnicima, jer i sam Roll priznaje da je Andrej bolje ušao u tie break, sa jasnom vizijom i planom i taj plan je uspješno ostvario.
Na fotografiji Roll možda podsjeća na Modrića kada prima trofej za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva, nakon izgubljenog finala, jer to je upravo kako se osjećao:
ostvaren izvanredan rezultat, ali ipak ne može prežaliti priliku koja se pružila da ode do samog kraja!
Od ostalih rezultata spomenut ćemo dobar nastup Monike Likić, koja je dosta muke zadala Večeriću (4:2, 2:4, 7:3), kojem kasnije nije pomogla niti vatrena zaprešićka publika na centralnom terenu pored raspoloženog Rolla.
Ivan Glad je u svom prvom nastupu na GDSI turniru umalo napravio veliko iznenađenje i zamalo "skinuo" Mikovića (2:4, 4:1, 7:4).
Goran Kovačić, inače standardni sudionik završnica GDSI turnira, zapeo je "već" u drugom kolu, od danas bolje raspoloženog Čolaka, koji je pak stradao od uvijek raspoloženog Bajića.
Jakšić nije uspio pronaći recept niti nakon 7 godina od zadnjeg susreta sa Valpotićem, kojemu je kasnije presuido bivši učenik Bajić. Najveće prizanje učitelju je kada ga učenik nadmaši.
O utješnom turniru dovoljno govori podatak o polufinalistima: Habuš (elo: 1892) - Leskovar (elo: 1849) i Salopek (elo: 1916) - Olujić (elo: 1892).
I dok se Habuš lagano prošetao zbog Lesijevih obaveza (rado će vam ispričati, ako već nije), Salopek se pomučio protiv Olujića, predstavnika Splitskog GDSI-ja (4:3, 2:4, 7:2)
Finale dostojno svakog turnira, otišlo je na stranu Habuša, 4:2, 4:3.
Čestitamo!
Pohvale za fer i korektnu igru idu i "običnim smrtnicima" (elo manji od 1800), koji su svojim sudjelovanjem upotpunili ovaj turnir i osjetili malo "kako igraju veliki dečki" i naravno pridonijeli općoj atmosferi.
Bilo je lijepo vidjeti i igrače koji nisu nastupali na turniru, ali su došli ispratiti ovaj dogđaj, od već spomenutih zapešićanaca, neizostavnog Špehara i Rosandića, te igrači koji su vladali ligom u nekim prethodnim vremenima, Kalac i Franov.
Od novotarija, predstavljene su nove majice, koje ćete uskoro moći naručiti online,te zahvala našim modelima Ivani i Ivi na odličnoj prezentaciji istih!
Zahvale i našem domaćinu, Žacu, i TK Veternica, koji nam iz godine u godinu pružaju vrhunsku uslugu i time osiguravaju svoju visoku poziciju na ljestvici omiljenih lokacija za naše turnire,
te Ninu Gugiću koji nam pomaže da se na Veternici osjećamo kao kod kuće.
Za kraj, osobno se zahvaljujem Antoniu Salopeku koji je cijeli dan bio moja desna ruka, u svim poslovima, bilo da se radi o delegiranju terena i rasporeda ili distribuciji ćevapa.
Hvala svima na ugodno provedenom vikendu i vidimo se u sljedećoj prilici!
Slike sa turnira
|