Svako kolo je u prosjeku trajalo 3 tjedna u kojemu su igrači imali vremena za odigrati susret.

Nakon 6 kola došli smo do finala.

Nažalost, zbog pretrpanog rasporeda, i vremenskih (ne)prilika, inicjalni plan da finale kupa obilježimo eventom u tenis klubu Špansko nije se ostvario.

Umjesto toga finale smo odlučili odigrati paralelno sa turnirom na Veternici.

Teniski zaljubljenici koji su taj dan boravili na spomenutoj lokaciji, imali su ugodno ispunjen dan. Cijelodnevni turnir + finale kupa, i sve to začinjeno već dobro opjevanom svinjetinom, iz kuhinje Marina Knezovića.

 

Prvi finalist, i po mnogima favorit, Roberto Miković došao je u pratnji navijača i u laganoj, opuštenoj atmosferi se pripremao za match. Uspješno je odolijevao brojnim navijačima i navijačicama, ali ipak nije odolio da dogovori još koju študnu-dve… kako bi popodne bilo dodatno upotpunjeno.

 

Sa druge strane, potpuna suprotnost.

Miroslav Mlinarić svjestan je svoje uloge underdoga, ali jednako tako svjestan svoje kvalitete i zna da ako bude na najvišem nivou - sve je moguće.

U potpunom miru i koncentraciji fokusira se i kao da u glavi simulira cijeli match, poen po poen. Protekla dva dana proveo je u treninzima, kako na terenu, tako i vanj njega, sa mislima samo na ovaj vrhunac sezone.

 

Došao je i taj trenutak, finale je počelo!

Publika se utišala, i gotovo da se mogao čuti cvrkut ptica iz vrapčanske šume, koji je bio samo na ternutke prekinut zvukovima stenjanja Marka Habuša sa susjednog terena.

 

Roberto je krenuo furiozno: fokus + snaga + tehnika + preciznost…

Miro uzvraća istom mjerom, jedino preciznost nedostaje iz gore navedene jednadžbe.

Konačni rezultat prvog seta: 6:1 za Roberta.

Na trenutke možemo čuti kako Miro proklinje svoje stanje, vjerojatno je pretjerao sa treninzima u proteklih par dana i sada mu nedostaje snage, koncentracije i želje.

Pogledava na tribine prema svojem boxu, prema glavnom treneru i prema psihologu.

Nažalost odgovora nema, na terenu si sam i boriš se kako umiješ.

 

I možda je baš taj trenutak bio ona iskra koja mu je trebala.

Bombe koje smo do sada gledali sa obje strane sada imaju više smisla jer češće ulaze u teren, publika uživa i traži još!

Začas je na semaforu drugog seta pisalo 3:2 za Mlinarića i gledatelji u nevjerici provjeravaju da nije stvar neke tehničke pogreške u sustavu ili je to stvarni rezultat. Iskusniji među njima ne djeluju previše uzbuđeno, jer znaju, u tenisu je moguće SVE.

Ipak, sljedio je trenutak kojeg su se svi, osim Robertovih navijača "pribojavali".

Nizom od 3 gema, u kojima nije bilo mjesta ni za najmanju pogrešku Roberto je priveo susret kraju i zasluženo uzeo naslov pobjednika GDSI Kupa 2022.  6:1, 6:3

Čestitamo!

 

Iako vjerujemo da je Robertova polica pretrpana peharima, drago nam je bilo čuti da će ovaj naći posebno mjesto, ne samo na polici nego i u njegovom srcu!

 

Naravno, i finalist je dobio svoju nagradu, iako je na trenutke djelovao kao Ivanišević nakon Wimbledonskih finala sa Samprasom…

Ne brinemo se mi za Miru, znamo da se disciplina, rad i trud uvijek isplati, i da već od sutra kreće sa priprema za GDSI Kup 2023.



 

 

Hvala svima na sudjelovanju i podršci, vidimo se sljedeće godine u novom izdanju GDSI Kupa!

 

 

ear47mtete000082EAFB7Adankogr_tenisligaPostPostContent2FEFED9D-4AD3-4A08-944E-63B9BCE006F8